Ipak nije Krka tako pitoma kako bi čitatelj mogao na prvi pogled zaključiti. Na njenom toku veći je broj slapišta od kojih je najpoznatiji Skradinski buk, jedno od najimpozantnijih slapišta u Europi (visinska razlika 46 metara, širina od 200 do 400 metara, dužina 800 metara). No krenimo redom.

Sjeverna granica Nacionalnog parka su srednjovjekovne utvrde Trošenj i Nečven. Obje su gradjene u 14 st.. Trošenj je pripadao Šubićima, a Nečven Nelipićima. I ovdje je nažalost granica parka 20 km nizvodno nego što bi trebala biti i naravno opet zbog čovjeka. Naime, zbog planirane izgradnje hidrocentrale Manojlovac II taj dio vodotoka ostao je u kategoriji "značajnog krajolika".

Podno Trošenja i Nečvena kanjonom od 150 metara dubine pjeni se Krka stisnuta kamenom. Dolazimo do proširenja zvanog Aranđelovac poznatijeg po istoimenom manastiru zadužbini Jelene Subić (sestre cara Dušana) iz 1402. god. Iz te mirne i pitome doline Krka opet nailazi na 150 metara dubok kanjon i takva stiže do Roškoga slapa. Taj slap započinje niskom zaigranih kaskada (u narodu "ogrlice"), a završava glavnim slapom. Visinska razlika je 27 metara. Na samom lokalitetu vrijedi se zaustaviti i razgledati starinske, još uvijek aktivne mlinove, te mjesta za pranje rublja "stupanjem".

Od Roškog slapa do Skradinskog buka je 13 km dugo jezero. Nakon pitomog i širokog jezera slijedi prolaz kroz najstrmiji i najimpresivniji dio kanjona Krke zvanog "Grede". Jedna od okomitih stijena nosi ostatke utvrde Kamičak koju je u 13 st. sagradila obitelj Ugrinić. Na izlazu iz "Greda" ulazi se u proširenje Visovačkog jezera. Jezero je ime dobilo po otočiću osebujne ljepote, Visovcu. Na Visovcu se nalazi crkva i franjevački samostan što krajoliku jezera daje dodatnu tajnovitost. Na otok su se prvi doselili eremiti (pustinjaci) Sv. Augustina u 14 st. Oni su sagradili maleni samostan i crkvicu. Godine 1440. na Visovac dolaze bosanski franjevci tjerani turskom najezdom. Tu se uspijevaju održati sve do danas sa jedinim prekidom u 17. st. Sakralni kompleks otoka sačinjavaju crkva (kraj 17. st.), zvonik (početak 18. st.), klaustar (15. st.) te samostan. Najstariji očuvani detalji su bunarska kruna iz 14. st. te neki dijelovi klaustra 15. st. U samostanu se čuva vrlo vrijedna zbirka knjiga i umjetnina,a izmedju ostalog i 620 turskih dokumenata.

Od Visovca do Skradinskog buka još je svega 5-6 km. Dimenzije slapišta naveli smo na početku ovog teksta, a opis ljepote uzeti ćemo od K. Stošića ("Rijeka Krka" 1927. god.).

"Kod slapova prskaju milijuni sitnih kapljica, puše se kao magla, bijele se kao prozračni vilinski veli i na sunčevim tracima daju šarene duge. Diviš se među pojedinim slapovima tamnozelenoj vodi, koja je na površini glatka kao ogledalo, a sprema se svečano, da se poput snijega bijela niz stepenice kao oltare. Silna buka, pomaman smijeh. Voda svud ključa, kipi i pjeni se. Tu snažne bujice, ondje vijugave vodene zmije, tamo nemirni virovi. Kod nogu ti rominja potočić, nešto kao da razgovara sa kamenjem, pa ga nestaje. Vodeni se mlazovi veru kroz zelenilo, pa se svisoka naglo rasplinju i prskaju bezbrojnim bijelim kapljicama. Svaki je za se dražest. Tisuć slapa, tisuć sunovrata. A nad slapovima, u sunčanim zrakama, mirno krile ponosni orlovi, prelijeću gavrani i galebovi, a potrči kraj nemirne vode ptica pastirica i premješta se modri vodomar. U dnu slapa već se ne plaše ni ribe, nego uzdižu glave nad ogledalom vode i čude se, čemu ta vječna buka."

I ovdje se mogu u još većem broju naći mlinovi, stupe i koševi sa biljcima i sukancima. Mlinovi su dapače u mletačko doba bili znatan izvor prihoda za šibensku komoru.

Skradinski buk je poznat i po hidrocentrali "Jaruga" sagrađenoj 1904. god. koja je gradu Šibeniku dala električnu rasvjetu ulica treću u Europi.

Posljednji vir Skradinskog buka ujedno je i prvi susret Krke sa morem. Taj se dodir s morem za jačih tokova događa nešto niže kod Skradina drevnog gradića još iz rimskog doba (Scradona). Nizvodno od Skradina je Prokljansko jezero površine 11.5 km2. Na kraju svog puta prema moru još se jednom Krka ne odriče kanjona. Nekoliko kilometara 100 metarskih litica. Na izlazu iz ovog posljednjeg kanjona zbunjeni smo desnim rukavcem koji je ustvari prelijepi zaljev ili zaton prema kom je i mjesto Zaton dobilo ime. Kod šibenskog mosta ujedno je i južna granica Nacionalnog parka.

Biljni i životinjski svijet Naconalnog parka vrlo su bogati, ali još nedovoljno proučeni. Flora je nešto siromašnija (zbog kraške podloge i manjka kiše). Fauna obuhvaća ribe, vodozemce i gmazove te ptice. Broj endema je pretpostavlja se izmedju 9 i 12 što Krku svrstava medju najinteresantnije rijeke Europe.

Razgledati Nacionalni park Krku u skladu s ovim opisom bilo bi vrlo teško i zahtjevno. No propustiti ljepote Krke koje su dostupne svima gotovo je nedopustivo. Ne dozvolite da Vam ovakav biser prirode promakne oku i srcu.