|





  

|

Nacionalni
park "Paklenica"
| Nacionalni
park "Paklenica" proglašen je 19. 10. 1949. g. ("Narodne
novine" br. 84/49). Tradicija zaštite znatno je duža: vec
1928. g. Paklenica je uz još nekoliko područja bila označena kao
nacionalni park, ali neodgovarajućim zakonom privremene valjanosti.
Površina Parka je 3617 ha. Čine ga dva
duboka klanca, Velika i Mala Paklenica , s jedinim većim
šumskim kompleksima na primorskoj strani Velebita. Klanci se
usijecaju okomito na smjer pružanja planine i znaćajnije prekidaju
kontinuitet cjelovite primorske padine. Oni su ujedno i najsnažnije
erozivne forme cijelog Velebita, s 300-400 metara visokim liticama.
Šuma se prostire ispod najviših vrhova južnog Velebita: Vaganskoga
vrha, Babinoga vrha, Šegestina, Malovana i Svetoga brda.
Obuhvaća slivno područje Velike Paklenice s pritocima Brezimenjačom
i bujicom iz Suhe
Drage, te područje Male Paklenice s pritokom
Orljačom.
|
|
|
Gornja
granica ide padinom Velebita, a najviša točka je Crljeni
kuk (1563 m.n.v.). U vodopropusnim stijenama
(jurski i kredni vapnenci, te paleogeni vapnenci i brece) vodotoci
V. i M. Paklenice većim su dijelom godine suhi. Samo za jakih
pljuskova i kod topljenja snijega u proljeće, voda teče cijelim
koritom do mora. U klancu Velike Paklenice najmarkantnija stijena
je Anića-kuk (400 m), poznata alpinistička točka u Hrvatskoj.
Geomorfološko bogatstvo obogačuju i speleološki objekti kao npr.
Manita peć |
|
|
|
Biljni
svijet nacionalnog
parka "Paklenica" reprezentativno predstavlja bogatu
velebitsku floru (2700 taksona, od čega 78 endema). Na ovome
malom prostoru sukobljavaju se utjecaji mediteranske i planinske
klime. Mediteranski florni elementi klancima i prodornim dolinama
duboko ulaze u Velebit te na stijenama nalazimo vrste kao što
su crnika (Quercus ilex), zelenika (Phillyrea latifolia)
i smrdljika (Pistacia terebinthus), tj. vrste koje
inače rastu u obalnom pojasu. Istim dolinama se kontinentalni
elementi spuštaju prema moru pa bukva (Fagus silvatica)
dolazi na 350 m. n. v.
|
|
|
|
Najzanimljiviji
segment pakleničke faune vjerojatno su ptice.
U Maloj Paklenici stalna je kolonija bjeloglavog supa (Gyps
fulvus). Prisutne su i druge grabljivice: sivi sokol (Falco
peregrinus), jastreb kokošar (Accipiter gentilis),
kobac ptičar (Accipiter nisus), vjetruša kliktavka
(Falco tinnunculus), škanjac mišar (Buteo buteo),
sova ušara (Bubo bubo), kukuvija drijemavica (Tyto
alba). Po kanjonskim stijenama gnijezde se i obitavaju
brgljez lonćar (Sitta neumayer), stijenjak modrokos
(Monticola solitarius), crvenorepi stijenjak (Monticola
saxatilis), divlji golub (Columba livia), čiope
(Apodidae), lastavice (Hirundinidae) i dr.
Po kamenjarima se zadržava jarebica kamenjarka (Alectoris
graeca), a prema unutrašnjosti brojne grmuše (Sylvidae),
vrane (Corvidae) i čavke (Coloeus menedula),
te slavuj
(Luscinia megarhyncos).
|

Turistička
zajednica općine Kali 23271 b.b.
tel/fax : 023 282 406
e-
mail : kali@ugljan-pasman.com
I
Home page I Ugljan I Preko
I Kali I Kukljica
I Pasman I Tkon I
English visitors
|