Koliko dana u godini, toliko je Kornatskih otoka.

Iako netočna, ova metafora svakako je na mjestu. Hrvatski je Jadran nesumnjivo jedno od najrazvedenijih mora svijeta, a Kornati su pak izuzetan primjer za tu činjenicu. Na prostoru od oko 300 km2 nalazi se labirint od 140 otoka, otočića i hridina ukupne površine 69 km2. Nacionalnim parkom Kornati su proglašeni 1980. godine kad je uz Donje Kornate sastavnim dijelom parka smatran i jugoistočni dio susjednog Dugog otoka (uvala Telaščica). Godine 1988. zbog različitih pristupa iskorištenju uvale, koja su predviđala znatnu izgradnju, granice nacinalnog parka su korigirane te od tada obuhvaćaju samo Donje Kornate. Uvala Telaščica proglašena je "parkom prirode".

Kornati su prema legendi nastali od nešto bijelog stijenja koje je Bogu preostalo pri stvaranju svijeta, te ih razbaca i odluči da mijenjati ne treba ništa. Geolozi, pak kažu, da su Kornati dio dinarskog masiva što se vidi i po smjeru pružanja (sjeverozapad-jugoistok) te da su se od obale odvojili tek u posljednjih 25000 tisuća godina izdizanjem morske površine (96 metara) uslijed otapanja leda.

Jedna od najupečatljivijih prirodnih pojava na Kornatima su klifovi na pučinskoj strani vanjskog niza Donjih Kornata. Mještani otoka Murtera klifove nazivaju krunama (kruna-corona) pa odatle vjerojatno potiče ime Kornati. Najviši kornatski klifovi su oni na otoku Klobučaru (80 metara), na Mani (65 metara), Rasipu velom (64 metra), Obručan (50 metara), Piškera (45 metara) itd. Podmorski nastavci tih klisura nerijetko sežu i do 100 metara dubine (Rašip Veli i Mali, Panitula, Purara). To nisu i jedine reljefno-pejsažne zanimljivosti na Kornatima. Tu su, uz razne i interesantne oblike koje tvore stepeničasto-kružni slojevi pojedinih otoka, i dva tjesnaca Mala i Vela Proversa izmedju Kornata, Katine i Dugog Otoka. Mala Proversa je ustvari plićak prokopan za plovidbu jos u rimsko doba o čemu svjedoče i arheoloski nalazi na tom mjestu (ostaci zgrade i vivarija-bazena za ribu iz 1. stoljeća n.e.). Vrlo specifičan lokalitet je i Vela ploča ili Magazinova škrilja, oko jedan hektar velika, glatka i gola ploha vapnenca, podno same Metline (237 m) najvišeg vrha na Kornatu.

Flora i fauna kornatskog otočja ima 346+295 utvrđenih vrsta i podsistemskih jedinica.
Cjelovita ocjena kaže da je kornatski akvatorij vrlo dobro očuvan te da o utjecajima nekakvih onečišćenja nema govora. Treba napomenuti da je jedino ihtiofauna (ribe) donekle ugrožena (neracionalan izlov).

Jedna od rijetkih pojava na Kornatima koja nije povezana sa stvaralaštvom prirode, a nesumnjivo oduzima dah, su kilometri suhozida koje su izgradili vlasnici pašnjaka da spriječe prelazak ovaca iz jednog posjeda u drugi. Samo na glavnom otoku dužina tih zidova iznosi 70 km. Danas kada je ovčarstvo na Kornatima na minimumu možda i nije jasno zašto su ti zidovi bili od tolike važnosti. Središte života na otoku do prije sto godina bilo je oko polja Tarca ponad kojeg dominira tvrđava Tureta građena negdje u 6. st. n. e. Neki nalazi oko tvrđe upućuju na postojanje Ilirske utvrde od prije 2. do 3. tisuće godina.

Nabrajati dalje i riječima opisivati ono što se riječima dostojno opisati ne dade nema smisla pa Vas zato pozivamo da pogledate ove fotografije i sami odlučite kada ćete naći vremena i doći na Kornate. Tada ćete i u stvarnosti osjetiti svu silinu prirodne ljepote koja ce Vas okružiti i na neki Vas naćin prigrliti i zasigurno privoljeti da joj se neprestano vraćate.