Površina Parka je 3617 ha. Čine ga dva duboka klanca, Velika i Mala Paklenica , s  jedinim većim šumskim kompleksima na primorskoj strani Velebita. Klanci se usijecaju okomito na smjer pružanja planine i znaćajnije prekidaju kontinuitet cjelovite primorske padine. Oni su ujedno i najsnažnije erozivne forme cijelog Velebita, s 300-400 metara visokim liticama. Šuma se prostire ispod najviših vrhova južnog Velebita: Vaganskoga vrha, Babinoga vrha, Šegestina, Malovana i Svetoga brda.
Obuhvaća slivno područje Velike Paklenice s pritocima Brezimenjačom i bujicom iz Suhe Drage, te područje Male Paklenice s pritokom Orljačom.

Biljni svijet nacionalnog parka "Paklenica" reprezentativno predstavlja bogatu velebitsku floru (2700 taksona, od čega 78 endema). Na ovome malom prostoru sukobljavaju se utjecaji mediteranske i planinske klime. Mediteranski florni elementi klancima i prodornim dolinama duboko ulaze u Velebit te na stijenama nalazimo vrste kao što su crnika (Quercus ilex), zelenika (Phillyrea latifolia) i smrdljika (Pistacia terebinthus), tj. vrste koje inače rastu u obalnom pojasu. Istim dolinama se kontinentalni elementi spuštaju prema moru pa bukva (Fagus silvatica) dolazi na 350 m. n. v.

Najzanimljiviji segment pakleničke faune vjerojatno su ptice. U Maloj Paklenici stalna je kolonija bjeloglavog supa (Gyps fulvus). Prisutne su i druge grabljivice: sivi sokol (Falco peregrinus), jastreb kokošar (Accipiter gentilis), kobac ptičar (Accipiter nisus), vjetruša kliktavka (Falco tinnunculus), škanjac mišar (Buteo buteo), sova ušara (Bubo bubo), kukuvija drijemavica (Tyto alba). Po kanjonskim stijenama gnijezde se i obitavaju brgljez lonćar (Sitta neumayer), stijenjak modrokos (Monticola solitarius), crvenorepi stijenjak (Monticola saxatilis), divlji golub (Columba livia), čiope (Apodidae), lastavice (Hirundinidae) i dr. Po kamenjarima se zadržava jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), a prema unutrašnjosti brojne grmuše (Sylvidae), vrane (Corvidae) i čavke (Coloeus menedula), te slavuj (Luscinia megarhyncos).