Koliko dana u godini, toliko je Kornatskih otoka.

Iako netocna, ova metafora svakako je na mjestu. Hrvatski je Jadran nesumnjivo jedno od najrazvedenijih mora svijeta, a Kornati su pak izuzetan primjer za tu cinjenicu. Na prostoru od oko 300 km2 nalazi se labirint od 140 otoka, otocica i hridina ukupne povrsine 69 km2. Nacionalnim parkom Kornati su proglaseni 1980. godine kad je uz Donje Kornate sastavnim dijelom parka smatran i jugoistocni dio susjednog Dugog otoka (uvala Telascica). Godine 1988. zbog razlicitih pristupa iskoristenju uvale, koja su predvidjala znatnu izgradnju, granice nacinalnog parka su korigirane te od tada obuhvacaju samo Donje Kornate. Uvala Telascica proglasena je "parkom prirode".

Kornati su prema legendi nastali od nesto bijelog stijenja koje je Bogu preostalo pri stvaranju svijeta, te ih razbaca i odluci da mijenjati ne treba nista. Geolozi, pak kazu, da su Kornati dio dinarskog masiva sto se vidi i po smjeru pruzanja (sjeverozapad-jugoistok) te da su se od obale odvojili tek u posljednjih 25000 tisuca godina izdizanjem morske povrsine (96 metara) uslijed otapanja leda.

Jedna od najupecatljivijih prirodnih pojava na Kornatima su klifovi na pucinskoj strani vanjskog niza Donjih Kornata. Mjestani otoka Murtera klifove nazivaju krunama (kruna-corona) pa odatle vjerojatno potice ime Kornati. Najvisi kornatski klifovi su oni na otoku Klobucaru (80 metara), na Mani (65 metara), Rasipu velom (64 metra), Obrucan (50 metara), Piskera (45 metara) itd. Podmorski nastavci tih klisura nerijetko sezu i do 100 metara dubine (Rasip Veli i Mali, Panitula, Purara). To nisu i jedine reljefno-pejzazne zanimljivosti na Kornatima. Tu su, uz razne i interesantne oblike koje tvore stepenicasto-kruzni slojevi pojedinih otoka, i dva tjesnaca Mala i Vela Proversa izmedju Kornata, Katine i Dugog Otoka. Mala Proversa je ustvari plicak prokopan za plovidbu jos u rimsko doba o cemu svjedoce i arheoloski nalazi na tom mjestu (ostaci zgrade i vivarija-bazena za ribu iz 1. stoljeca n.e.). Vrlo specifican lokalitet je i Vela ploca ili Magazinova skrilja, oko jedan hektar velika, glatka i gola ploha vapnenca, podno same Metline (237 m) najviseg vrha na Kornatu.

Flora i fauna korntskog otocja ima 346+295 utvrdjenih vrsta i podsistemskih jedinica.
Cjelovita ocjena kaze da je kornatski akvatorij vrlo dobro ocuvan te da o utjecajima nekakvih oneciscenja nema govora. Treba napomenuti da je jedino ihtiofauna (ribe) donekle ugrozena (neracionalan izlov).

Jedna od rijetkih pojava na Kornatima koja nije povezana sa stvaralastvom prirode, a nesumnjivo oduzima dah, su kilometri suhozida koje su izgradili vlasnici pasnjaka da sprijece prelazak ovaca iz jednog posjeda u drugi. Samo na glavnom otoku duzina tih zidova iznosi 70 km. Danas kada je ovcarstvo na Kornatima na minimumu mozda i nije jasno zasto su ti zidovi bili od tolike vaznosti. Srediste zivota na otoku do prije sto godina bilo je oko polja Tarca ponad kojeg dominira tvrdjava Tureta gradjena negdje u 6. st. n. e. Neki nalazi oko tvrdje upucuju na postojanje Ilirske utvrde od prije 2. do 3. tisuce godina.

Nabrajati dalje i rijecima opisivati ono sto se rijecima dostojno opisati ne dade nema smisla pa Vas zato pozivamo da pogledate ove fotografije i sami odlucite kada cete naci vremena i doci na Kornate. Tada cete i u stvarnosti osjetiti svu silinu prirodne ljepote koja ce Vas okruziti i na neki Vas nacin prigrliti i zasigurno privoljeti da joj se neprestano vracate.