Sjevernodalmatinska zaravan, kamena,
ravna, tocnije, naglaseno ravna. Odjednom bez ikakve najave sto, dvjesto metara ponora. A
dolje. Rijeka mirnih jezera zelenomodre povrsine. Svako ce se upitati, kako? Koja snaga je
izdubila ove kanjone? Odgovor je KRKA.
Snazna i velika rijeka hucila je jednom ovi prostorima te obavila taj posao, a potom
mjesto ustupila mirnim jezerima i covjeku. Izvire podno slapa Krcica i do spajanja sa
morem duga je 72 km. Nacinalni park proglasen je 1985. makar je podrucje pod zastitom
drzave vec od 1948. godine. Povrsina parka je 142 km2. Na vodenu povrsinu otpada 26 km2.
|
|
Krka - Roski slap |
Ipak nije Krka tako pitoma kako bi citaoc mogao na prvi
pogled zakljuciti. Na njenom toku veci je broj slapista od kojih je najpoznatiji Skradinski buk, jedno od
najimpozantnijih slapista u Europi (visinska razlika 46 metara, sirina od 200 do 400
metara, duzina 800 metara). No krenimo redom.
Sjeverna granica Nacionalnog parka su srednjovjekovne
utvrde Trosenj i Necven. Obje su gradjene u 14 st.. Trosenj je pripadao Subicima, a Necven
Nelipicima. I ovdje je nazalost granica parka 20 km nizvodno nego sto bi trebala biti i
naravno opet zbog covjeka. Naime, zbog planirane izgradnje hidrocentrale Manojlovac II taj
dio vodotoka ostao je u kategoriji "znacajnog krajolika".
|
|
Krka - kanjon |
Podno Trosenja i Necvena kanjonom od 150 metara dubine
pjeni se Krka stisnuta kamenom. Dolazimo do prosirenja zvanog Arandjelovac poznatijeg po istoimenom manastiru zaduzbini
Jelene Subic (sestre cara Dusana) iz 1402. god. Iz te mirne i pitome doline Krka opet
nailazi na 150 metara dubok kanjon i takva stize do Roskoga slapa. Taj slap zapocinje
niskom zaigranih kaskada (u narodu "ogrlice"), a zavrsava glavnim slapom.
Visinska razlika je 27 metara. Na samom lokalitetu vrijedi se zaustaviti i razgledati
starinske, jos uvijek aktivne mlinove, te mjesta za pranje rublja "stupanjem".
|
|
Krka - samostan Visovac |
Od Roskog slapa do Skradinskog buka je 13 km dugo jezero.
Nakon pitomog i sirokog jezera slijedi prolaz kroz najstrmiji i najimpresivniji dio
kanjona Krke zvanog "Grede". Jedna od okomitih stijena nosi ostatke utvrde
Kamicak koju je u 13 st. sagradila obitelj Ugrinic. Na izlazu iz "Greda" ulazi
se u prosirenje Visovackog jezera.
Jezero je ime dobilo po otocicu osebujne ljepote, Visovcu. Na Visovcu se nalazi crkva i
franjevacki samostan sto krajoliku jezera daje dodatnu tajnovitost. Na otok su se prvi
doselili eremiti (pustinjaci) Sv. Augustina u 14 st. Oni su sagradili maleni samostan i
crkvicu. Godine 1440. na Visovac dolaze bosanski franjevci tjerani turskom najezdom. Tu se
uspijevaju odrzati sve do danas sa jedinim prekidom u 17. st. Sakralni kompleks otoka
sacinjavaju crkva (kraj 17. st.), zvonik (pocetak 18. st.), klaustar (15. st.) te
samostan. Najstariji ocuvani detalji su bunarska kruna iz 14. st. te neki dijelovi
klaustra 15. st. U samostanu se cuva vrlo vrijedna zbirka knjiga i umjetnina,a izmedju
ostalog i 620 turskih dokumenata.
Od Visovca do Skradinskog buka jos je svega 5-6 km.
Dimenzije slapista naveli smo na pocetku ovog teksta, a opis ljepote uzeti cemo od K.
Stosica ("Rijeka Krka" 1927. god.).
|
|
Krka - Skradinski
buk |
"Kod slapova prskaju milijuni sitnih kapljica,
puse se kao magla, bijele se kao prozracni vilinski veli i na suncevim tracima daju sarene
duge. Divis se medju pojedinim slapovima tamnozelenoj vodi, koja je na povrsini glatka kao
ogledalo, a sprema se svecano, da se poput snijega bijela niz stepenice kao oltare. Silna
buka, pomaman smijeh. Voda svud kljuca, kipi i pjeni se. Tu snazne bujice, ondje vijugave
vodene zmije, tamo nemirni virovi. Kod nogu ti rominja potocic, nesto kao da razgovara sa
kamenjem, pa ga nestaje. Vodeni se mlazovi veru kroz zelenilo, pa se svisoka naglo
rasplinju i prskaju bezbrojnim bijelim kapljicama. Svaki je za se drazest. Tisuc slapa,
tisuc sunovrata. A nad slapovima, u suncanim zrakama, mirno krile ponosni orlovi,
prelijecu gavrani i galebovi, a potrci kraj nemirne vode ptica pastirica i premjesta se
modri vodomar. U dnu slapa vec se ne plase ni ribe, nego uzdizu glave nad ogledalom vode i
cude se, cemu ta vjecna buka."
I ovdje se mogu u jos vecem broju naci mlinovi, stupe i
kosevi sa biljcima i sukancima. Mlinovi su dapace u mletacko doba bili znatan izvor
prihoda za sibensku komoru.
Skradinski buk je poznat i po hidrocentrali
"Jaruga" sagradjenoj 1904. god. koja je gradu Sibeniku dala elektricnu rasvjetu
ulica trecu u Europi.
|
|
Krka - usce |
Posljednji vir Skradinskog
buka ujedno je i prvi susret Krke sa morem. Taj se dodir s morem za
jacih tokova dogadja nesto nize kod Skradina drevnog gradica jos iz rimskog doba
(Scradona). Nizvodno od Skradina je Prokljansko jezero povrsine 11.5 km2. Na kraju svog
puta prema moru jos se jednom Krka ne odrice kanjona. Nekoliko kilometara 100 metarskih
litica. Na izlazu iz ovog posljednjeg kanjona zbunjeni smo desnim rukavcem koji je ustvari
prelijepi zaljev ili zaton prema kom je i mjesto Zaton dobilo ime. Kod sibenskog mosta
ujedno je i juzna granica Nacionalnog parka.
Biljni i zvotinjski svijet Naconalnog parka vrlo su bogati, ali jos nedovoljno prouceni. Flora
je nesto siromasnija (zbog kraske podloge i manjka kise). Fauna obuhvaca ribe, vodozemce i
gmazove te ptice. Broj endema je prtpostavlja se izmedju 9 i 12 sto Krku svrstava medju
najinteresantnije rijeke Europe.
Razgledati Nacionalni park Krku u skladu s ovim opisom bilo
bi vrlo tesko i zahtjevno. No propustiti ljepote Krke koje su dostupne svima gotovo je
nedopustivo. Ne dozvolite da Vam ovakav biser prirode promakne oku i srcu. |
