Povrsina Parka je 3617 ha. Cine ga dva duboka klanca, Velika i Mala Paklenica , s  jedinim vecim sumskim kompleksima na primorskoj strani Velebita. Klanci se usijecaju okomito na smjer pruzanja planine i znacajnije prekidaju kontinuitet cjelovite primorske padine. Oni su ujedno i najsnaznije erozivne forme cijelog Velebita, s 300-400 metara visokim liticama. Šuma se prostire ispod najvisih vrhova juznog Velebita: Vaganskoga vrha, Babinoga vrha, Šegestina, Malovana i Svetoga brda.
Obuhvaca slijevno podrucje Velike Paklenice s pritocima Brezimenjacom i bujicom iz Suhe Drage, te podrucje Male Paklenice s pritokom Orljacom.

Biljni svijet nacionalnog parka "Paklenica" reprezentativno predstavlja bogatu velebitsku floru (2700 taksona, od cega 78 endema). Na ovome malom prostoru sukobljavaju se utjecaji mediteranske i planinske klime. Mediteranski florni elementi klancima i prodornim dolinama duboko ulaze u Velebit te na stijenama nalazimo vrste kao sto su crnika (Quercus ilex), zelenika (Phillyrea latifolia) i smrdljika (Pistacia terebinthus), tj. vrste koje inace rastu u obalnom pojasu. Istim dolinama se kontinentalni elementi spustaju prema moru pa bukva (Fagus silvatica) dolazi na 350 m. n. v.

Najzanimljiviji segment paklenicke faune vjerojatno su ptice. U Maloj Paklenici stalna je kolonija bjeloglavog supa (Gyps fulvus). Prisutne su i druge grabljivice: sivi sokol (Falco peregrinus), jastreb kokosar (Accipiter gentilis), kobac pticar (Accipiter nisus), vjetrusa kliktavka (Falco tinnunculus), skanjac misar (Buteo buteo), sova usara (Bubo bubo), kukuvija drijemavica (Tyto alba). Po kanjonskim stijenama gnijezde se i obitavaju brgljez loncar (Sitta neumayer), stijenjak modrokos (Monticola solitarius), crvenorepi stijenjak (Monticola saxatilis), divlji golub (Columba livia), ciope (Apodidae), lastavice (Hirundinidae) i dr. Po kamenjarima se zadrzava jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), a prema unutrasnjosti brojne grmuse (Sylvidae), vrane (Corvidae) i cavke (Coloeus menedula), te slavuj (Luscinia megarhyncos).